среда, 31. октобар 2012.

A ZIVOT PROLAZI...

ovo sam uzela sa zida svog prijatelja i prenosim ovde,za sve vas koje ce znam ovo dirnuti i potresti kao sto je i mene


KAD JE JEZIK BRŽI OD MOZGA
Koliko puta u životu se svakome od nas dogodilo da požuri pohvaliti se nekome za nešto,prepričati dogadjaj ili doživljaj
koji ga je oduševio,pokazati prstom na nečiju manu ne gledajući da baš ''takva osoba ''stoji ili sjedi pored vas i gleda vas pogledom koji želi reči ''čuješ li ti sebe ?!
Koliko puta ste zastali na ulici da popričate sa bračnim parom koji se čvrsto dr
žao za ruke i nakon oficijelnog dijela počeli da pričate o svojoj djeci koja su tako zlatna,pametna poslušna,o svojim pubertetlijama koji svaki dan po neku novu bubuljicu otkriju na licu,djevojčici koja savršeno svira violinu,sinu koji trenira košarku za prvi tim i ''bari''curice ,pa čak i starije od sebe ...ne vidjevši da njih dvoje sve čvršće stežu ruku jedno drugom i spuštaju pogled u kom ste da ste samo malo bolje pogledali mogli jasno pročitati njihovu tugu što i oni vama ne mogu pričati o svojima jer ih nemaju !!!
Koliko puta ste pohlepno gutali ''nešto'' idući ulicom ili cčekajući autobus,ne vidjevši da pored vas stoji majka sa djetetom cije oči su to vaše ''nešto''grizle i ne zvačući spuštale niz grlo,i ne trepčući,zaustavljajući dah,na kraju još obrisavši usne ocufanim rukavom svog iznošenog džempera,dok ga je majka koja je svoju glad krila ,čvrsće privila uz sebe i dlanom nježno prešla preko obraza,koliko puta ih niste primjetili...
Koliko puta ste pred nekim kome Bog nije podario ljepotu i savršenu figuru ,prokomentarisali prolazeći pored još jedne takve osobe...fuj,posljednji model božije nakaze...dok je osoba u vašem društvu samo spuštala pogled ka tlu,trudeci se skloniti pramen sa očiju u koje vi ''savršeni'' nikada niste iskreno pogledali ,a divne su ,i uzdisala bolujući svoju bol onako bez glasa i komentara...a vi to niste ni primjetili...
Koliko puta ste odbili nekoga ko vam je pjevao pjeseme koje vi volite,poklanjao svoje vrijeme,pisao njezne poruke,brisao vam suze,bio vaš eho dok se smijete,grlio vas dok ste drhtali od straha ili sreće,vodio vas na kraj svijeta ako je bilo potrebno,sa svojih putovanja poklone donosio samo za vas,odgadjao svoja važna putovanja zbog vas,učio vas da opet hodate i govorite,molio da ne brinete,govorio da vi to možete,nudio vam ''ono nešto čarobno'',želio vas na ''onaj''način...koliko puta ste nekome takvom pogledavši u nekog drugog preko njegovog ramena rekli ''e baš si drug'' a njemu drugarstvo nije bilo ni u ćošku mozga...a onda ste se kad je taj neko odlučio da ode iz vašeg života jer mu je pun kufer onih kojima je prijatelj ...čudili ''sta mu bi''? (poslije i shvatite ali je tad obično vec prekasno)
Koliko puta ste u razgovoru sa nekim ,licem u lice,telefonom ili porukama euforično rekli da vas čekaju da se spremite za nedjeljni ručak sa porodicom...znate ono bit će tu vaša ''navika'',djeca,baba i ostala mnogobrojna rodbina,pričali ste kako žurite,već je krajnje vrijeme da se počnete spremati jer ostali već brondaju...a onda skontavši sa kim razgovarate ,telefonirate ili se dopisujete zastali i uputili izvinjene koje je u glavi te druge osobe poredalo slike ,nedjeljnog ručka koji zavržava u kanti za smeće,usamljene šetnje pored Bosne,vožnje kući u moru suza ,kafe koja se hladi negdje oko pola pet,kolača kojeg na kraju pojede mačak i pokušaja da snom sve izbriše...no ta vam je osoba uz bezvezan smiješak rekla da nema veze,da niste vi krivi,da je i ''ona negdje pozvana'' ,dobacila vam ''uživaj'' i potražila opravdanje za vašu brzopletost i svoju glupost...
Koliko puta ste se našli u ovakvim i sličnim situacijama samo zato što ste bili malo slijepi malo bezobzirni,malo sebični malo zaneseni,a možda samo gladni,narcisoidni,egoisticni,ufurani ,zaljubljeni,zauzeti ili samo sretni...
Koliko puta vam je jezik bio brži od mozga ??? Pokušajte se sjetiti...počesto zar ne ?!


Нема коментара:

Постави коментар